Danas smo posjetili školu Makera i Gatenzi, gdje su nas opet dočekala nasmijena lica djece, uz pjesmu i ples. No dok sam se približavala njima, u mislima mi je odjekivao stih Kahlila Gibrana: “Vaša djeca nisu vaša djeca. Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.”
Ova misao me duboko prožima i potiče na razmišljanje.
Djeca dolaze kroz nas, ali nisu naši. Imaju svoje snove, svoje misli i svoje duše koje teže nečemu većem. Poput lukova iz kojih su odapete strijele, kreću se prema budućnosti koju ne možemo vidjeti, ali koja je ispunjena mogućnostima.
Naša uloga je da budemo ti lukovi koji pružaju podršku i snagu, osiguravajući da se njihova putanja razvija u pravcu ostvarenja snova. Neka naša napetost bude izvor sreće, jer, kao što Gibran kaže, “Kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.”
Ova posjeta nas podsjeća da je svaki trenutak proveden s ovom djecom dragocjen, jer oni su nositelji nade i svjetlosti u našim životima. Naša podrška i ljubav ključni su za oblikovanje njihove budućnosti, a svaki osmijeh koji nam daruju podsjeća nas na snagu zajedništva i zajedničkog rasta.
S ponosom nastavljamo našu misiju podrške i osnaživanja djece, jer svaka investicija u njihovu budućnost vraća se višestruko – kroz radost, ljubav i promjene koje oni donose u svijet. ❤️
