Javno objavljivanje slike, imena i prezimena djeteta je apsolutno zabranjeno, zbog toga možete biti isključeni iz kumstva, to je vrlo ugrožavajuča situacija za dijete koje je ovdje.

 Ne možete ni zamisliti koliko ljudi prati naš rad ovdje.

U Ruandi smo najveća humanitarna organizacija koja radi po ovom principu jedan kum jedno dijete.  Dijeljenje slika, imena u koju školu ide je zabranjeno. Osoba koja nema dobre namjere, shvati da dijete ima sponzora te može biti smrtno ugroženo, molim vas da ne objavljujete slike, imena ni prezimena.

Vrlo je važno da nam javite promjenu vaših osobnih podataka bilo to mail, broj mobitela, link ili poveznicu na facebooku (jer ne zovu se svi kumovi kako se zovu na facebooku).

Ako nemamo javljenu promjenu nemamo gdje i kome javiti što je sa djetetom. Dijete može odseliti s roditeljima (velike su migracije stanovništva radi siromaštva ili može preminuti), te vas želimo obavijestiti da prestanete plaćati za to dijete.

Vrlo  je uznemirujuće i tužno kada kumovi pitaju za djevojčicu ili dječaka određenih godina kako bi postali kumovi. Radimo po principu da uzimamo cijelu školu od jednom na skrb te to radimo bez biranja. Svi su užasno siromašni.

Rođendani djeteta se ovdje ne slave. Većina njih nema ni rodni list. Obično su upisani da su svi rođeni prvi Siječnja. Za slanje bilo kakvog paketa, to je nemoguće jer nema poštanskog ureda, struje, vode ni adrese.

Najbolja stvar za kupiti kumčetu za namjenske donacije je hrana, znači grah i riža, nakon toga ide koza, madraci, sapuni i žlice. Kako se budemo razvijali kao putokazi napisati ćemo u objavama što dalje kupovati.

Namjenske donacije – možemo znati cijenu graha, riže, madraca možda mjesec dana prije no što krenemo. Cijene objavljujemo mjesec i pol dana prije polaska na našoj facebook i web stranici.

Madracima se najviše raduju zato što prvi put ne spavaju na goloj zemlji. Oni koji su malo bogatiji imaju prostirke. Te su prostirke vrlo tanke, to nije debljine ni jedan centimetar, madrac je prvo ono za što smo se odlučili da ih dignemo sa zemlje, to je njima strašno veliki događaj i promjena u životu.

Žlice kupujemo isključivo iz više razloga, prvo radi infekcija, drugo do sada su jeli samo prstima. Noževe i vilice ne kupujemo jer se ne znaju služiti njima i mogli bi se ozlijediti, a to svakako želimo izbjeći.

Koza im služe kao jedino meso koji oni pojedu u godinu dana kada kumovi kupe. Naime oni nemaju uvijete za praviti sir i mlijeko. Mlijeko od koze se daje samo novorođenčadi i bolesnima, oni tu kozu pripreme za neku pričest ili vjenčanja, to je jedina vrsta proteina koji dobiju u godinu dana.

Donacije kao što su koza, madrac, 25 kila riže ili graha naravno da djeca ne mogu nositi. Obavezno se zovu roditelji jer mi pripremimo prije toga liste koje šaljemo ravnateljima da roditelji dođu po to.

Usvajanje djece u Ruandi je zakonom zabranjeno.

Od donacija primamo ono što bi dali i svojoj djeci, znači ono najbolje, čisto ispeglano, ne mora nužno biti novo ali sa nikakvim mrljama.

Odjeća za djecu i žene od nula godina pa nadalje, školski pribor, dugmad, škare, iglice, konci, materijali za šivanje haljinica i hlačica, male lagane plastične igračke od autića do malih plišanih igračaka (za vrtiće), knjige za djecu na engleskom jeziku od slikovnica pa nadalje i lagani ruksaci.

Video snimak dodjele ponaosob namjenskih donacija je nemoguće napraviti. Jedino skupni snimak, što i radimo. Ako u toj školi taj dan imamo podijeliti 100 koza, 200 madraca, 300 žlica, tonu graha i riže, znate i sami da je nemoguća misija snimiti svaku obitelj ponaosob kako to uzima.