Želja na entu

Sjećam se dobro onih dana kada smo Slavica i ja pokrenule Putokaze. Rekla sam joj: "Čuj… uzimamo desetoro djece i spašavamo ih. Ne možemo više." Gleda mene Slavica i kaže:

My princesses

My princesses... have chosen their dresses. There's no way I'm at school without the two of them by my side. Nikita and Liliane... love without words. Just a look and

Moje princeze

Moje princeze... izabrale su sebi haljinice. Nema šanse da sam u školi, a da njih dvije nisu pokraj mene. Nikita i Liliane... ljubav bez riječi. Samo pogled i zagrljaj, riječi

Ne odustajem

Jučer je jedna divna humanitarka na našem zidu napisala: "Kad ovo radiš – srce se brže troši, brže stari." Pa se pitam koliko je moje ostarilo, kako uopće još suza

Yesterday

Yesterday. Last night we fell asleep at 6:30 p.m. After 27 days of Africa, yesterday was the last division - of everything. We are exhausted by the weather forecast, exhausted

Jučer

Jučer. Sinoć smo zaspale u 18.30. Nakon 27 dana Afrike, jučer je bila zadnja podjela – svega. Iscrpi vrijeme, iscrpi rad, obamrla su nam tijela, ali i psiha je umorna

Go to Top