Neki trenuci ožive svu našu vjeru u bolje sutra. Jučer smo doživjeli nešto što se riječima teško opisuje – u školi Birembo, među malim junacima koji su nam prišli s osmijehom i nadom u očima, svaka emocija odjekivala je kao srce u jedinstvenom ritmu. Nosili smo više od donacija – nosili smo poruku koja govori: “Vjerujemo u vas. Niste sami.”
Dan je bio ispunjen radošću i pjesmom, dječjim osmijehom i zagrljajima, ali ispod te sreće skrivala se i surovost svakodnevice koja nas je duboko potresla. Doznali smo da je jedno od djece, djevojčica iz sela, otrovana amonijakom u činu koji slama srce, a iza kojeg stoji netko iz njezine blizine. Ta mala duša sada je u bolnici, na sigurnijem mjestu, gdje joj je pružena pomoć, ali ostaje pitanje koliko nepravdi i patnji podnosi ovo selo, i koliko života trpi tešku ruku surovog svijeta.
Ova djeca trebaju više od pomoći – trebaju našu vjeru u njih, priliku da osjete da nisu sami. Svaki njihov osmijeh i iskra zahvalnosti dirnuli su nas, pokazavši koliko nade još uvijek živi u njihovim srcima. Naša pomoć nije bila samo hrana ili zalihe, već znak da, bez obzira na težinu života, postoji podrška koja nadilazi prepreke.
Ne moramo biti veliki da bismo činili velika djela – svaki osmijeh, svaka gesta suosjećanja vraća vjeru da svijet može postati bolje mjesto kada se povežemo.
Danas smo posjetili školu u Gifumbi. Kada prozovem ime s popisa, roditelji preuzmu svoj dio pomoći. Ipak, često primijetim da ono što su dobili, sakriju iza škole, kao da nisu dobili ništa. Jesam li tada ljuta? Apsolutno ne. Jesam li razočarana? Veliko ne. Mislim li da je to prijevara? Nipošto.
To nije prijevara, to je očaj. Očaj zbog gladi, zbog potrebe da svojoj djeci osiguraju barem malo hrane. Da to netko učini u Hrvatskoj, naljutila bih se. Ali ovdje ih samo tiho ispratim. I plačem u sebi, da oni ne vide. Ne smiju vidjeti moju slabost. Trebaju vidjeti samo snagu i odlučnost.
A ja? Što sam snažnija izvana, slabija sam prema sebi. Ta slabost – ona kada svi organi plaču, osim očiju – na neki način ih spašava. I vjerujte, spašava i mene.
Više su oni meni dali kroz sve ove godine nego ja njima.
Volim vas, Putokazi… ❤️
